MOJI ŠETLANDSKI OVČARI I CHAMP PRVA ŠELTIJADA – ZLATAN OBARČANIN

Gospodin Zlatan Obarčanin iz Zagreba (Hrvatska) velike je ljubitelj pasmine šetlandski ovčar, uzgajivač i vlasnik uzgajivačnice Easy Sunbow Shelties.

Za naš web portal pripremio je članak, u kojem predstavlja svoja tri šeltija Easy, Sambu i Princa, te je opisao izvor, značajke pasmine i pravila službenog FCI standarda.

Također pročitajte i o tome kako je protekla Champ prva šeltijada, koju je organizirao.

 

ŠETLANDSKI OVČARI I CHAMP PRVA ŠELTIJADA – ZLATAN OBARČANIN

 

Moji šetlandski ovčari

 

Silvina i moja ljubav prema šetlandskim ovčarima počela je prije otprilike 13 godina, kada je u naše živote ušetao prvi šetlandski ovčar.

Kažu da se stvari u životu ne događaju slučajno i bez razloga. Siguran sam da to vrijedi barem za šetlandske ovčare, a i naša priča puna je potvrda.

Silva je odrasla uz pse, a imala je jednu tajnu ljubav. Još u djetinjstvu, promatrajući šeltija u svojoj ulicu, Silva je zavoljela ovu predivnu pasminu i uvijek je željela imati svog šetlandskog ovčara.

 

(foto: Alexandra Fink)

 

Sredinom 2006. godine pala je odluka da pokušamo nabaviti jednog šeltija. Zvali smo i slali mailove u Sloveniju, Češku, Mađarsku i Austriju, na bezbroj adresa i u sve uzgajivačnice, koje smo mogli pronaći, ali sve se činilo uzalud. I onda jednoga dana krajem kolovoza došao je telefonski poziv iz Mađarske. Istog trenutka znali smo da je to ono pravo i da nije slučajno. Za nekoliko dana bili smo na putu za Kerecsend u Mađarskoj. Bili smo nestrpljivi, uzbuđeni i pomalo nervozni. Na ulazu nas je dočekala Judit Korozs-Papp sa malenom sramežljivom trobojnom lopticom Silver Dream Easy Black, starom tek tri mjeseca. Odmah smo kliknuli, zaljubili se na prvi pogled i naš prvi šelti u životu, naša Easy zavukla nam se pod kožu.

Još kao malo štene Easy se voljela igrati, a najveće zadovoljstvo bila je igra lopticom. Trčala je po livadi, veselo lajala, bacao sam joj lopticu, ona ju je vrijedno donosila, ruka bi mi otpadala, ali ona jednostavno nije znala stati. Njen lavež i poziv na igru značili su da želi još i još i još.

Često smo se sretali s Danijelom iz KOSSP-a (Klub za obuku službenih i sportskih pasa “Zagreb”) i to nije bilo slučajno. Početkom 2008. upitala me zašto se ne bih javio u klub na tečaj agilitija. Bio sam iznenađen njenim prijedlogom, najviše zbog toga, jer nisam imao pojma što je agility. Znatiželja je pobijedila, obavio sam testiranje u klubu i krenuo na tečaj kod Alena Marekovića. U početku nije baš sve išlo glatko, ali s vremenom Easy se otvorila i doslovno poludila na agility terenu, a nakon toga zajedno smo se “navukli” na agility. Sa svakom trkom naša veza postala je sve jača i jača.

Otkrili smo, za nas jedan potpuno novi svijet šeltija i svugdje smo ih susretali. Mala, brza, okretna Easy uživala je u svakom trenutku. Uslijedila su natjecanja u Hrvatskoj, pa zatim u Sloveniji – Prestranek, Slovenska Bistrica, Maribor, Žalec, Zagorje ob Savi, Škofja Loka, Duplica, Ljubljana…. Završili smo i na Europskom otvorenom prvenstvu u agilitju 2011. u Bad Hallu u Austriji, a Easy je svoju karijeru okrunila postavši prvak Hrvatske u kategoriji A3 small 2012. godine. Išlo nam je više nego dobro, osim klackalice, svi su to znali oko nas i uvijek su nas bodrili. Često je bilo smiješno vidjeti Easy kako kao kakva raketa dojuri do klackalice, a zatim puže preko nje, ali to je ona – jedinstvena Easy. Izvan agilitija Easy je dosta povučena, plaha što u potpunosti odgovara karakteristikama pasmine.

 

 

Početkom 2011. godine počeli smo razmišljati o još jednom šeltiju i Silver Dream Sunbow – Samba došla je u naše živote krajem godine. Želio sam postići nešto više u agilitiju. Otvorena, razigrana, temperamentna, povremeno nepovjerljiva prema neznancima i većim psima, ali uvijek spremna na igru, Samba je donijela jednu potpuno novu kvalitetu. Nažalost zbog poslovnih obaveza nisam imao dovoljno vremena za ozbiljni agility. Samba mi to nikada nije zamjerila, to znam, jer nije zlopamtilo, ali smo zato svaki trenutak zajedničkih druženja koristili za igru i šetnje.

Samba i Easy dobro su se međusobno uklopile, postale su dobri čuvari, znaju nam najaviti goste i prije nego dođu do vrata i tu su pokazale jednu osobinu šetlandskih ovčara – lajanje. Laju kadgod se uzbude zbog želje za igrom, kadgod netko pozvoni na vrata, ali i brzo prestanu. Jedino kada je agility u pitanju, nikada ne prestaju lajati.

 

(foto: Igor Ivanović)

 

Dugogodišnji sam član Udruge za britanske ovčarske pasmine (UBOP) u Zagrebu i često smo razgovarali o leglima i štencima. Samba je lijepa i skladna šetlandska ovčarka, s odličnim ocjenama na uzgojnom pregledu, odličnog temperamenta i počeli smo tražiti mužjaka za parenje. Netko nam je preporučio Manuelu Schaeffel i njenu uzgajivačnicu Shelties of Summergarden iz koje je izašlo mnogo predivnih šetlandskih ovčara. Manuela nas je odmah osvojila svojom srdačnošću i jednostavnošću.

Nažalost prvi pokušaj parenja nije uspio, pa smo vrlo brzo dogovorili i drugi termin parenja. Iako je Samba nosila više štenaca, 3. prosinca 2016. dobili smo samo Princa. Sambino prvo leglo bila je naša neizmjerna sreća. Gledali smo kako Samba čuva, njeguje i uči svog malog psića i svakim danom sve je više postajao dio naše obitelji, ali bili smo svjesni dogovora s Manuelom da ćemo joj predati jednog štenca. Bio je petak 13.01.2017. – nisam praznovjeran, ali niti ovo nije bilo slučajno. Preko Messengera razmjenjivali smo informacije o primopredaji Princa, kada nam je Manuela napisala da nam ga njena kćerka Tamara i ona poklanjaju, jer ga volimo.

Istog trenutka zaplakali smo od sreće.

Uslijedilo je još jedno, posljednje Sambino leglo u lipnju prošle godine. No prije toga registrirali smo našu malu uzgajivačnicu Easy Sunbow Shelties, koja je dobila ime prema naše prve dvije male ljubavi. S obzirom da je Prince potpuno otvoren, komunikativan, brz pas, koji lako uči, ponovili smo istu kombinaciju parenja. Mužjak je bio Twain iz uzgajivačnice Shelties of Summergarden. Dobili smo dvije prekrasne šeltice, koje su brzo rasle, brzo učile i brzo otišle u svoje nove sredine.

 

(foto: Nataša Kovačić)

 

Sada kada smo u penziji, Silva i ja imamo dovoljno vremena posvetiti se našim šeltijima, pa je tako Prince krenuo u školice i na tečajeve. U zagrebačkom KOSSP-u završio je tečajeve poslušnosti i odličnim rezultatom položio je ispit za psa pratioca prema programu Hrvatskog kinološkog saveza HKS). Treniramo agility, flyball i pohađamo tečaj njušenja (nosework). Sve nam to ispunjava život i čini nas sretnima.

Prince je potvrdio ono što smo znali da su šetlandski ovčari puni razumijevanja i ljubavi za najmanje. Naš unuk prohodao je uz Princa, Prince je uz unuka upoznao djecu i također ih zavolio. Njih dvojica zajedno rastu, nerazdvojni su prijatelji. Zabavno je gledati ih kako se zajedno igraju, kako trče i koliko su međusobno vezani.

Kuda god idemo s nama idu i naši šeltiji i privlače pažnju. Potpuno neopravdano ljudi ih zovu mini-lesijima.

 

Povijest šetlandskih ovčara i standard

 

Iako im izgledom i sliče, šetlandski ovčari potpuno su odvojena linija. Zainteresirala me povijest pasmine.

Najvjerojatnije korijene vuku od skandinavskog ovčarskog psa ili možda od skandinavskog špica, koji svojim izgledom podsjeća na današnjeg islandskog ovčara. Na Šetlandskom otočju su trebali male radne, agilne pse, gustog dvostrukog krzna, koji mogu podnijeti oštru klimu i skromne izvore hrane. Jednom kada je skandinavski špic došao na Šetlandsko otočje u osamnaestom stoljeću, počeli su ga križati sa britanskim pasminama, kao što je dugodlaki škotski ovčar, graničarski koli, te drugim pasminama – king Charles španijel, pomeranski špic, grenlandski ovčarski pas – yakki.

Početkom dvadesetog stoljeća, uzgajivači na Šetlandskom otočju shvatili su da nestaje izvorni radni pas, pa su ponovo proveli križanja, ovog puta sa dugodlakim škotskim ovčarima i tako su dobili izgled pasmine, čiji je standard British Kennel Club (KC) registrirao 1909. pod nazivom “šetlandski koli” (Shetland Collie). Ovo nije bio konačni naziv, jer se uzgajivači škotskih ovčara smatrali da se pod ovim nazivom kriju “mali mješanci”, pa je nekoliko godina kasnije naziv promijenjen u – šetlandski ovčar (Shetland Sheepdog). Godine 1911. i American Kennel Club (AKC) registrira ovu relativno novu i mladu pasminu. U prvoj polovini 20. stoljeća nastavlja se križanje sa dugodlakim škotskim ovčarom, kako bi pasmina dobila današnji izgled.

 

 

Što kaže standard o šetlandskim ovčarima?

 

Prema klasifikaciji Međunarodne kinološke federacije (FCI) šetlandski ovčari nalaze se u Grupi 1 – pastirski psi i psi tjerači stoke (osim švicarskih pastirskih pasa), sekcija 1 – ovčarski psi. Broj standarda je 88.

Ukratko, to je maleni pas visine od 33 do 39,5 cm, velike ljepote, vrlo skladne građe, bez nezgrapnosti i surovosti. Konture su simetrične, tako da niti jedan dio ne izgleda neproporcionalno.

Ima dugu, bujnu dlaku s poddlakom, bujnu grivu i ovratnik i lijepo oblikovanu glavu ljupkog izgleda.

To je blag i oprezan pas, snažan i živahan.

Prema svom vlasniku je ljubazan, razborit i odan, prema strancima je rezerviran. Nema znakova nervoze i agresivnosti.

Standard dozvoljava sljedeće boje: boja samurovine, trikolor – trobojna, blue-merle – mramorasto-plava, te crno-bijela i crna s paležom.

Životni vijek je 13 – 15 godina.

Šetlandski ovčar je idealan obiteljski pas, odlično se prilagođava životu u kući i u stanu. Traži stalni kontakt sa čovjekom. Primjeren je za sve one, koji vole životinje, pa čak i za one koji se po prvi puta odlučuju za psa. Odlično se snalazi u obiteljima s djecom i voli djecu. Ne voli agresivne ljude i agresivnu djecu i njih u pravilu izbjegava. Pozitivna motivacija i puno nagrada i pohvala najbitniji su kod rada i školovanja, a nikako kažnjavanje i primjena sile. Zalaganje i trud svog vlasnika, šelti će višestruko vratiti.

Izrazito je inteligentan pas i nalazi se na 6. mjestu na ljestvici od 132 testirana psa. Vrlo brzo uči, pun je energije, pa je vrlo čest u agilitiju, flyballu, rally obediencu i drugim sportovima u kojima se od pasa traži fizička i mentalna aktivnost. Sve zadaće obavljat će s velikim veseljem i entuzijazmom na svoje i veselje vodiča. To je pas koji traži dosta kretanja. Od malih nogu traži pravilnu socijalizaciju i želi biti dijelom obitelji.

Želite li šetlandskog ovčara obratite se onim uzgajivačima, koji vode računa o njihovoj socijalizaciji. Nastavite socijalizaciju štenaca i bavljenje njima.

Zauzvrat svome vlasniku i obitelji pružit će puno ljubavi, veselja, odanosti i prekrasnih trenutaka zajedničkog druženja.

 

Champ prva šeltijada

 

Proučavajući standard, pasminske osobine, okolinu, prisutnost u Hrvatskoj i naravno svoje šeltije, shvatio sam da su šeltiji relativno nepoznati kao pasmina, pa zbog toga nisu niti zastupljeni u Hrvatskoj u onom broju, u kojem bi trebali biti. Hrvatski kinološki savez (HKS) izdao je mali broj rodovnica tijekom svih ovih godina, a u Hrvatskoj ima svega nekoliko uzgajivačnica šetlandskih ovčara. Međusobno smo kontaktirali, izmjenjivali podatke o leglima i mogućnostima uzgoja.

Zaključili smo da je potrebno popularizirati šeltije. Razmišljajući o tome što učiniti, u prosincu prošle godine rodila se ideja da pokušamo organizirati druženje svih šeltija i ljubitelja šeltija u Zagrebu. U početku sam mislio pozvati samo šeltiljupce iz Hrvatske, ali sve je, i to ne slučajno, krenulo drugim smjerom. Kako to obično bude, preko facebooka smo razmjenjivali informacije i ideje.

 

(foto: Alexandra Fink)

 

Sandra Pavlović iz kluba Hrvatski ovčar dala mi je nekoliko ideja o konceptu druženja. Moje najveće i najugodnije iznenađenje bilo je kada se javila Natalija Tomažič sa svojom uzgajivačnicom Upper Carniola iz Slovenije i podržala ideju o druženju šeltija. Odmah je najavila svoj dolazak i naše prvo druženje šeltija »Champ prva šeltijada« postala je mali međunarodni događaj. Kako su stizale prijave na facebooku smo objavljivali slike sudionika. Vremenom smo dobili i nekoliko sponzora. Bilo je lijepo vidjeti kako raste zanimanje za događaj.

Champ prva šeltijada održana je 24. 3. 2019. na jezeru Jarun u Zagrebu. Događaj smo predvidjeli kao neformalno okupljanje na kojem bismo vidjeli koliki će biti stvarni odaziv i na kojem ćemo dogovoriti u kojem smjeru šeltijada treba ići. Ukupno je došlo 25 sudionika, od toga 13 iz Hrvatske, 11 iz Slovenije, te jedan iz Italije. Na šeltijadi su bila 24 šetlandska ovčara i još 19 pasa drugih pasmina. Odaziv je bio iznad svih očekivanja. Ne sjećam se da je toliki broj šeltija ikada bio na jednom mjestu u Hrvatskoj.

 

(foto: Nataša_kovačić)

 

Natalija Tomažič učinila je puno i animirala dosta vlasnika šeltija iz Slovenije koji su nam se pridružili. Sa nama su bili i svjetski poznati agility par Sandi Okanović i njegova mala raketa Happyhour of Summergarden – Miya, koji su već niz godina u samom vrhu europskog i svjetskog agilitija. Iz Hrvatske su došli šeltiji iz uzgajivačnica Lonepine Beauty, Agram’s Angels, Nangamai i Astra Meum. Mali vragolasti Boom vlasnice Nine Gregl također se zahuktava u agilitiju i pokazuje svoj veliki talent.

Ne smijemo zaboraviti niti ljubitelje šeltija koji su nam se pridružili sa svojim psima. Iz Slovenije sa svojim šarolikim psećim društvom došla je Anabella Kokalj, vrsna agilitašica, agility sutkinja i članica Komisije za agility Kinološke zveze Slovenije (KZS).

Druženje je bilo veselo i puno pozitivne energije. Sve je proteklo u predivnoj atmosferi, za uspomenu snimili smo i “milenijske” fotografije svih šeltija i fotografije svih sudionika i njihovih četveronožnih ljubimaca. Puno je ljudi vidjelo našu objavu fotografija druženja na facebooku, koje su podijelili sudionici šeltijade. Svima se svidjela ideja o druženju šeltija, pa čak i onima koji ove godine nisu bili prisutni. Dogovorili smo se da idemo dalje – na drugu šeltijadu sljedeće godine. Pripreme su već u tijeku

 

 

 

Onoga trenutka kada su ušli u naše živote, Silva i ja beskrajno smo zavoljeli šetlandske ovčare. Postali su nezaobilazni dio naše svakodnevice i uljepšavaju nam svaki trenutak, od jutarnjeg buđenja i sreće što nas opet vide, od veselih šetnji, poziva na igru, od neprekidnog i neumornog donošenja igračaka, od odlazaka u klub na sportske aktivnosti, od veselog mahanja repom, veselog laveža, maženja, od veselog prepoznatljivog osmijeha karakterističnog samo za šeltije, od nježnog druženja i trčanja sa unukom, od najave svakog gosta, od glasne reakcije na svaki nepoznati zvuk, od želje da budu što bliže kada se priprema hrana za njih, od beskrajne sreće kada vas dočekaju na ulaznim vratima, do trenutka kada se željni vašeg dodira ispruže uz vas i potpuno smire. To su psi koji će vam stostruko vratiti svaku sekundu uloženog vremena, svaki vaš smiješak i pohvalu, koji će biti sretni da su s Vama, koji će učiniti sve da vam udovolje, koji će nenametljivo tražiti da stalno budete s njima i budite sigurni, zajedno ćete biti sretni.

Vjerujte, u pravu je svatko tko kaže da je njegov šelti najbolji.

 

 

Avtor: Zlatan Obarčanin   

Prevod: Smrček.si